Za kreativnost je potrebno razmišljati “izvan okvira”. To je uobičajeni stav, a uglavnom je pogrešan.
Upravo suprotno, za kreativnost je potrebno razmišljati unutar okvira, što bliže ishodištu problema, to bolje.
Pogrešan stav je rezultat naizgled logičnog poistovjećivanja kreativnih rješenja s početnom istraživačkom pozicijom. Takvo razmišljanje bi se moglo sažeti u ideju – ako je rezultat neočekivan, mora da je to posljedica poputno neočekivane početne premise, odnosno razmišljanja izvan okvira.
Već godinama pratim, a povremeno i upotrebljavam SIT – Systematic Inventive Thinking, metodu koja je utemeljena upravo na suprotnom – na obraćanju pažnje na detalje u neposrednoj blizini problema, jer je baš na tom mjestu najlogičnije tražiti rješenje te na sistematično razbijanje iskustvom učvršćenog funkcijskog okvira (Functional fixedness).
Metoda je jednostavna, objašnjena je u knjizi “Inside the box”, autora Drew Boyda i Jacoba Goldenberga, a može se naći i kao tečaj na Lynda.com. Dodatno, ja sam ju sažeo u mentalnoj mapi u prilogu teksta.
Bez ulaženja u detalje – metoda koristi 5 kognitivnih alata – kojima razbija postojeću strukturu – tražeći njenu novu, inovativnu primjenu, a onda i rješenje postojećeg problema.
Radi se o:
- oduzimanju – modifikaciji sustava izuzimanjem ključne komponente,
- dijeljenju – funkcionalnom ili fizičkom dijeljenju sustava radi pronalaženja nove funkcije,
- multiplikaciji – umnožavanju i modifikaciji neke postojeće komponente,
- unifikaciji – spajanjem nekoliko funkcija u jednu komponentu sustava, te
- pronalaženju ovisnosti karakteristika – radi promjene postojeće “ravnoteže” unutar sustava.
Evo kratkih opisa alata i primjera rezultata primjene :
Oduzimanje pretpostavlja izuzimanje neke bitne komponente sustava – i ponovno pronalaženje funkcije takvog uređaja. Trivijalan primjer je oduzimanje kotača biciklu – radi konstrukcije medicinskog ergometra ili kućne sprave za vježbanje.
Dijeljenje bi se moglo ilustrirati funkcionalnim rasklapanjem uređaja na dijelove – poput hladnjaka – te drugačijim grupiranjem dijelova, radi neke inovativne upotrebe. Na primjer, fizičko izdvajanje kompresora hladnjaka, smještajući ga izvan prostorije – optimalno razmještajući dimenzijama prilagođenije rashladne komore, povezane na zajednički kompresorski sustav – čineći cijeli sustav efikasnijim.
Multiplikacija je umnožavanje izabrane komponente sustava te njena primjena uz nešto izmijenjene karakteristike. Na primjer, kod nekog inovativnog hladnjaka, funkciju termostata bi mogli umnožiti – pa bi se u različitim dijelovima hladnjaka mogla mjeriti – i podesiti različita temperatura – ovisno o vrsti hrane. Svima poznati, svakodnevni primjer je ideja umnožavanja prijenosnog zupčanika bicikla, s promijenjenim radijusom – radi promjene odnosa brzine i snage.
Unifikacija je tehnika kod koje neka unutrašnja ili bliska vanjska komponenta uz svoju, preuzima i dodatnu, postojeću, unutrašnju funkciju sustava. Jednostavni primjer je premještanje funkcije kontrolnog ekrana s DVD uređaja na ekran televizora. Sličan, iako dosta kompliciraniji primjer, se ponovio u medicinskoj elektronici – izbacivanjem prikaza statusa životnih funkcija pacijenta s uređaja – ostavljajući mu najvažniju mjernu funkciju, a premještajući prikaz na zajedničku kontrolnu konzolu – čineći mjerni uređaj jednostavnijim, robusnijim i jeftinijim.
Međuovisnost karakteristika je najčešće korištena metoda koja se koristi u više od 35% inovativnih rješenja, vjerojatno jer omogućuje najveću kreativnu slobodu. Radi se o pronalaženju smislenih funkcionalnih povezanosti između komponenata sustava – uređaja i elemenata iz bliske okoline – i to u prostoru ili vremenu, te njihovo kreativno korištenje. U primjeru hladnjaka mogla bi se iskoristiti ovisnost slobodnog prostora u hladnjaku i količine namirnica – radi formiranja shopping liste.
Međuovisnost karakteristika nudi mogućnost vrlo sofisticiranih rješenja – pa navodim primjer iz knjige “Inside the Box” u kojem tvrtka za konstrukciju antenskih sustava dobiva zadatak konstruirati antenu koju treba instalirati na teško dostupnom mjestu u brdima, na koji se može doći isključivo planinarskim putem, noseći antenski sustav. S druge strane – zbog snijega i leda u zimskim uvjetima – nosač mora biti dovoljno robustan da izdrži težinu nagomilanog leda – a takav ne bi bilo moguće nositi. Rješenje tog problema kontradikcije – iskorištava karakteristiku sustava međuovisnu u vremenu – pa je lagano tijelo nosača napravljeno od materijala koje veže led – te istovremeno, kad se snijeg i led pojavljuju kao problem – opterećujući sustav, lijepe se na stranice nosača čineći ga dovoljno robusnim, čvrstim i izdržljivim.
Važno je napomenuti da predviđeni alati ne nude samo smjer u kojem bi trebalo tragati za kreativnim rješenjem, niti predstavljaju metodu klasifikacije – već su to konkretne metode koje opisuju postupak do razine da ih može primijeniti svatko.
U prilogu je The Inside Box xMind mentalna mapa koja se može čitati besplatnom verzijom programa, koju je moguće preuzeti za mac, window i linux operativne sustave. Mentalna mapa može poslužiti za lakše snalaženje za vrijeme slušanja ili čitanja ili kao naknadni podsjetnik.
Drew Boyd is a global leader in creativity and innovation, international public speaker, award-winning author and innovation blogger, and university professor. He teaches teams, businesses and governments how to solve tough problems to create a culture of innovation and a flowing pipeline. Drew reframes the innovation process in a way that makes people more—not less—creative.
Jacob Goldenberg is a professor of Marketing at the School of Arison School of Business at the IDC Herzliya. He is a visiting professor at the Columbia Business School. Prof. Goldenberg received his Ph.D. from the Hebrew University of Jerusalem in a joint program of the School of Business Administration and Racach Institute of Physics. His research focuses on creativity, new product development, diffusion of innovation, complexity in market dynamics and social networks effects.
