Daniel Dennett je 2006. godine objavio knjigu Breaking The Spell.Radi se o knjizi u kojoj traga za prirodnim, evolucijskim razlozima nastanka i razvoja religije. Kao što kaže u jednom od predavanja na kojima sažima naglaske iz knjige – glavni pokretač pisanja baš o ovoj temi je izostanak znanstvenog pristupa koji bi dao odgovor na pitanje zašto se religija razvila i koja joj je budućnost.
Već u naslovu je trasirana ideja knjige – pa se “razbijanje kletve” odnosi na razbijanje tabua znanstvenog razmišljanja o religiji, a onda i otvaranja “Pandorine kutije” analize. Naime, prema Dennettovim riječima, ali i primjerima koje navodi – nepopularna je ideja znanstvenog pogleda na religiju, a još je nepopularnija njena znanstvena analiza.
Jasno, Dennett pripada krugu intelektualaca – koji za sebe kažu da su “četiri jahača ateizma” – u koje osim Dennetta ubrajamo Richarda Dawkins, Christopher Hitchens i Sama Harrisa – tako da je i pristup temi unaprijed određen.
https://en.wikipedia.org/wiki/New_Atheism
Naime, djelo je intonirano “navijački”, bez stvarne želje da se utvrdi je li religija ikada imala, ima li sada ili bi mogla u budućnosti imati neku korisnu društvenu ulogu. Ne mislim da je takva korist realna ili da postoji – ali sasvim je različito kad se ta ideja istražuje, ili kad se, kao u slučaju ove knjige, odsustvo takve mogućnosti iscrpno elaborira.
Autor je knjigu podijelio u tri dijela:
I OPENING PANDORA’S BOX
II THE EVOLUTION OF RELIGION
III RELIGION TODAY
Prvi dio knjige se bavi razlozima “otvaranja Pandorine kutije”. Drugim riječima, autor se bavi razlozima znanstvenog pristupa religiji, može li se religija znanstveno proučavati, zašto je te potrebno i koje su pretpostavke u razmatranju nastanka i širenja religijske misli.
Iako Dennett, u nekim snimljenim predavanjima posvećenima knjizi citira pet mogućih scenarija evolucije religije – koje spominje u knjizi, ali i za koje i sam kaže da nisu jedini – te ih predstavlja kao mogući razlog znanstvene analize religije – jer bez takvog pristupa ne znamo što nas čeka, nigdje u knjizi nije ni pokušao odgovoriti koji je scenarij izvjestan.
U središnjem dijelu knjige autor analizira razvoj – nastanak i širenje religijske misli.
Nažalost, umjesto originalne i nadahnute sustavne analize prirodnog nastanka, širenja i razvoja religijom, možemo pročitati slobodnu i vrlo razgranatu interpretaciju ideja različitih autora, vrlo često daleko izvan fokusa knjige.
Možda se u takvom pristupu može pronaći svrha ovog djela. Naime, ne radi se o detaljnoj, pažljivo sistematiziranoj i razrađenoj analizi prirodnog razvoja religije – nego se samo okvirno utire put takvome poslu.
U trećem dijelu knjige, autor se pozabavio temom koristi, odnosno problemima ili nedostacima koje u društvo religija donosi.
Autor propituje religiju kao izvor društvene koristi, a onda i temelj morala. Iako Dennett nevoljko przinaje da religija možda i donosi neku osobnu korist, jasno napominje da možda sličnu ili veću korit donose i neke druge metode ili tehnike. Ipak, energično osporava bilo koji doprinos u razvoju ili podršci moralu društva.
Daniel Clement Dennett III (born March 28, 1942) is an American philosopher, writer, and cognitive scientist whose research centers on the philosophy of mind, philosophy of science, and philosophy of biology, particularly as those fields relate to evolutionary biology and cognitive science.
