Koji su to mehanizmi koji ljudski život čine toliko različitim od života predaka na evolucijskoj skali. Što je to kod čovjeka drugačije i kako se te razlike razvile. Radi li se o genetskoj razlici koja se usavršava i propagira prirodnom selekcijom ili se radi o razlikama koje se prenose socijalizacijom – kao dio kulturnog nasljeđa.
Na primjer, da li je sposobnost prepoznavanja mentalnih stanja (mind reading), imitiranja (na primjer izraza lica) ili učenja jezika (language) genetski uvjetovana ili posljedica zajedničkog života.
Na to pitanje odgovara Cecila Heyes u knjizi “Cognitive Gadgets” iz 2018. godine. Načelno gledajući, postoje dvije znanstvene struje – ona koja se oslanja na “kognitivne instinkte”, odnosno na genetsku utemeljenost specifičnosti koje razlikuju čovjeka od životinjskih predaka i onih koji tu razliku pripisuju kulturalnoj evoluciji – odnosno, još specifičnije kulturalnoj evolucijskoj psihologiji i posebno teoriji “kognitivnih alata” koju razvija Cecilia Heyes.
Ako se uzme u obzir da su, prema autorici knjige, sposobnost govora, sposobnost razumijevanja mentalnih stanja drugih ljudi, sposobnost razumijevanja vlastitih stanja (meta cognition), vještina imitacije, pa čak i osjećaj morala, razumijevanje matematičkih odnosa – izravna posljedica kulturnog nasljeđa i da su, zapravo, naučena te da se prenose komunikacijom – možemo zaključiti da se oni u budućnosti mogu dodatno razviti ali i da mogu nestati. Slično, vjerojatno, možemo razmišljati o religioznim iskustvima, ali – zašto ne i o poimanju ii primjeni znanstvene misli, obliku politike ili ekonomije.
Jasno, ne može se ljudska različitost pripisati isključivo socijalnim prijenosom koji je uokviren kulturološkim okvirima – već se ti okviri naslanjaju na opće genetske predispozicije koje dijelimo s našim precima, a kod ljudi su one kvantitativno, a ne kvalitativno napredne. Znači, neke opće genetski naslijeđene kvalitete koje dijelimo s evolucijskim pecima su kod čovjeka izraženije – i zbog toga se socijalni – kulturološki prijenos mentalnih koncepata i mehanizama brži, izraženiji i dalekosežniji.
Nemoguće je u nekoliko redaka sažeti teoriju, ali glavna ideja se oslanja na nekoliko glavnih genetski naslijeđenih mehanizama (“starter kit”), poput socijalne tolerancije (inborn temperamental factor), urođene posebne pažnje (attentional biases) prema pokretu, licu i zvuku te posebnim funkcijama za kognitivnu kontrolu (central cognitive processes) – koje su preduvjet za razvoj i prijenos mentalnih mehanizama koje ljude čine ljudima.
Na osnovi tih genetski utemeljenih svojstava, njihovom interakcijom u socijalnom okruženju – razvija se sposobnost selektivnog asocijativnog učenja, imitacije, interpretacije mentalnih stanja ili jezika, ali i brojnih drugih – na kojima se temelji ljudska posebnost i ljudska civilizacija.
Iako se radi o knjizi, zapravo teoriji, koja je laiku teško razumljiva – mislim da je potrebno uložiti trud u njeno dešifriranje. Najviše jer definira način razvoja i prijenosa mentalnih, kognitivnih mehanizama koji oblikuju naš svakodnevni život. Na temelju iznesenih informacija čitatelj, ako je dovoljno zainteresiran i uporan, može shvatiti koncept mentalnog razvoja koji nas oblikuje pa, onda, na temelju tih informacija stvoriti vlastiti sud, ili bar utemeljeno razmišljanje o mogućem razvoju ljudskih sposobnosti, a onda i društva.
Cecilia Heyes (born 6 March 1960) is a British psychologist who studies the evolution of the human mind. She is a Senior Research Fellow in Theoretical Life Sciences at All Souls College and a Professor of Psychology at the University of Oxford. She is also a Fellow of the British Academy (psychology and philosophy sections), and President of the Experimental Psychology Society.
