Za Daniela Dennetta sam se zainteresirao prije dosta godina slušajući njegove rasprave na temu uma, svjesnosti, slobodne volje i morala. Radi se o misliocu s doktoratom iz područja filozofije koji je svoje ideje čvrsto utemeljio u prirodnim znanostima. Poznat je po radovima i predavanjima u kojima se bavi demistifikacijom uma i svijesti, objašnjavajući ih prirodnim, evolucijskim i biološkim razvojnim mehanizmima.
Vodeći se interesom za umjetnu inteligenciju, koja i nakon pola stoljeća razvoja i napretka nema definirano i konzistentno značenje, potražio sam ideje i objašnjenja koja nam o vrstama svjesnosti i inteligentnog ponašanja nudi jedan od vodećih autoriteta iz tog područja.
Knjiga u kojoj se Daniel Dennett bavi klasifikacijom svjesnosti iz koje proizlazi inteligentno ponašanje, objavljena je 1997. godine, dakle prije gotovo trideset godina. Radi se o djelu pod nazivom “Kinds Of Minds: Toward An Understanding Of Consciousness”, za koje mi se čini da je i dalje aktualno i korisno.
Naime, autor u knjizi predlaže alat za procjenu svjesnosti i njenu klasifikaciju, koja omogućuje razlikovanje inteligentnih dosega svih živih ali i neživih sustava. Baš zbog toga, u vrijeme kad svjedočimo sve intenzivnijoj primjeni i razvoju umjetne inteligencije, dobro je imati alat kojim možemo klasificirati dosege ove današnje ali i pratiti sazrijevanje neke buduće.
Autor konstatira da smo bez konzistentne klasifikacije svjesnost skloni procjenjivati intuitivno, uspoređujući je s ljudskom. Nažalost, takva usporedba je jednodimenzionalna – ili je svjesnost slična našoj, ili je nema. Zbog toga je Daniel Dennett analizu vodio evolucijskim putem, prateći i opisujući razvoj svjesnosti od najjednostavnije do ljudske, pokušavajući postaviti jasne granice između stupnjeva složenosti, odnosno kategorija.
Razlog provedenoj analizi nije isključivo akademski, već ima i praktičnu primjenu. Autor smatra da je ova analiza nužna radi ispravne moralne procjene našeg odnosa prema sustavima iz pojedinih kategorija. Intuitivna moralna prosudba ponašanja organizama čiji mentalni doseg ne poznajemo se temelji na prepoznavanju ljudskih svojstava u bićima koje ih nemaju (over attribution), što rezultira pogrešnim moralnim ocjenama. Primjerice, pripisivanje emocije mržnje životinji koja pokazuje agresivno ponašanje pretpostavlja razinu svjesnosti koju životinje nemaju. Zbog toga i naša moralna procjena mora uzeti u obzir stvarnu, a ne pretpostavljenu pobudu uočene akcije.
No, klasifikaciju mentalnih kapaciteta za svjesno djelovanje nije jednostavno odrediti. Glavni problem u takvoj analizi i klasifikaciji je komunikacijski. Teško je procjenjivati motive akcija bioloških sustava, a uskoro i umjetno inteligentnih, isključivo na temelju djelovanja. Smisleno ponašanje, naime, ne govori dovoljno o razini svjesnosti koje takvo ponašanje proizvodi. Postoje biološki sustavi s vrlo kompleksnim, inteligentnim ponašanjem za koje nema nikakvih uvjerljivih dokaza o postojanju svijesti kakvu manifestira čovjek.
Da bi objasnio ponašanje svakog sustava u prirodi, Daniel Dennett pojašnjava nekoliko uobičajenih koncepata. Najjednostavnije je tumačenje ponašanje sustava na temelju fizičke zakonitosti. Pojednostavljeno rečeno, trenutačno ponašanje nekog sustava i njegov očekivani razvoj se analizira i predviđa ne temelju prirodnih zakona. Ovaj koncept je dobro primjenjiv u opisu ponašanja nežive prirode, primjerice odrona zemlje, plime i oseke ili rotacije nebeskih tijela.
Za složenije sustave nužno je pretpostaviti i složeniji koncept, pa se za tu svrhu koristi prepoznavanje i razumijevanje unutrašnjeg dizajna. Odnosno, ponašanje se tumači na osnovi ugrađene funkcionalnosti. Primjerice, termostat je vrlo složeno opisivati na temelju fizičkog ponašanja sastavnih dijelova, ali je mnogo lakše definirati, a onda i provjeravati njegovu funkciju.
Za najsloženije sustave analiza analiza fizičkih manifestacija, a niti analiza ugrađene funkcionalnosti nije primjenjiva. Primjerice, analiza načina na koji divlja životinja bira plijen ili kako brine o mladima. Zbog toga je Daniel Dennett posegao za metodom procjene namjere (intentional stance).
Radi se o filozofskom konceptu koji procjenjuje ponašanje organizama na temelju pripisane namjere, vjerovanja i ciljeva. Odnosno, organizam se promatra kao da na njegovo ponašanje utječu njegova namjera, vjerovanje i ciljevi, čak i ako ih nemaju. Pripisana namjera, primjerice, u slučaju programskog sustava za igranje šaha, je želja za pobjedom nad protivnikom, iako takva želja u programskom sustavu ne postoji. Autor, dakle, tvrdi da se nekom sustavu može pripisati namjera ako se s pomoću nje može dosljedno i točno predvidjeti njegovo ponašanje, bez obzira na postojanje takve namjere kao i postojanje i razinu svjesnosti koja je za takvu namjeru potrebna.
Intencionalnost, odnosno namjera u filozofskom smislu o kojem govori autor, se manifestira tijekom cjelokupne evolucije kao pokretač ponašanja svih organizmima. Da bi tu tvrdnju potkrijepio, Daniel Dennett se poziva na dokaze iz evolucijske biologije i neuroznanosti o uzrocima i posljedicama interakcije uma i tijela.
Razlog tvrdnji o razvoju svjesnosti na temelju evolucijske interakcije uma i tijela je saznanje da različiti organizmi, koji okolinu percipiraju različitim vrstama senzora i signale prenose različito organiziranim nervnim sustavima, imaju i različito razvijene mentalne sposobnosti.
Može se zaključiti da su se inteligencija i svijest evolucijski razvijale kao posljedica adaptacije sve složenijih organizama i njihovih umova na kompleksne okolnosti.
Prilagodba radi preživljavanja je nužno vodila prema boljem sagledavanju trenutačnih okolnosti ali i predviđanju njihovog razvoja. Primjerice, razvoj vida uzrokovao je potrebu za postavljanjem hipoteze o razvoju situacije na temelju informacija koje dolaze izvan područja neposrednog okruženja. Drugim riječima, biološki temelj za opažanje udaljene situacije je pokretač razvoja novih i složenijih kognitivnih sposobnosti.
Prateći evolucijski razvoj kognitivnih sposobnosti – može se reći da se najprije radilo o automatiziranom, genetski programiranom odgovoru na određene faktore iz okoline, a onda je tijekom vremena sustav kognitivne procjene sve više napredovao postavljajući hipoteze i mentalno ih testirajući radi odabira najpovoljnije.
Da bi opisao evolucijski razvoj svjesnosti na temelju sazrijevanja mentalnih sposobnosti, Daniel Dennett je iskoristio koncept namjere (intentional stance) kao alat za razlikovanje različitih nivoa složenosti uma (kind of minds). Ova strategija omogućuje prepoznavanje namjere u ponašanju različitih organizama i umjetnih sustava te omogućuje razmatranje veze između uočenog ponašanja i kognitivne složenosti njihovih umova.
Namjera ili intencionalni stav omogućuje funkcionalnu analizu ponašanja različitih organizama ili sustava, ne ograničavajući se na sličnost s ljudskim umom ili na njegovu organizaciju – biološku ili umjetnu. Pojednostavljeno, što je um složeniji to se više karakteristika namjere – vjerovanja, želja i ciljeva, može smisleno pripisati promatranom sustavu.
Prema klasifikaciji Daniela Dennetta, osnovna i najprimitivnija kategorija svjesnosti je ona genetski određena. Razvila se u milijunima ciklusa pokušaja i promašaja, odnosno preživljavanja i izumiranja. Rezultat tih evolucijskih ciklusa je urođena prilagodljivost okolini koja se manifestira kao uspješan, programirani i predvidivi odgovor na podražaje iz okoline. Ova kategorija organizama, prema ideji autora, djeluje na principu darvinovskog kognitivnog mehanizma pa ju naziva darvinovskim umom.
U prirodnom razvoju organizama slijedila je sposobnost korigiranja aktivnosti kod promjena okolnosti. Radi se o mogućnosti priagodbe budućeg ponašanja u slučaju lošeg ishoda provedene aktivnosti. To je osnovni oblik učenja na temelju pokušaja i promašaja. Ovoj kategoriji organizama autor knjige je dodijelio naziv skinnerovog uma – prema Američkom psihologu B. F. Skinneru – začetniku bihevioralne psihologije.
Na sljedećoj stepenici složenosti prepoznaje se generacija umova kojoj nije bila potrebna fizička okolnost da bi mogli provjeriti rezultat svojih akcija, već su to bili u stanju na temelju mentalne simulacije namjeravane interakcije s okolinom. Organizam koji je bio sposoban predvidjeti posljedice svoje aktivnosti prije nego se ostvare, pokazivao je karakteristike poperovskoga uma (Popperian mind, prema Karlu Popperu).
Iako sve ove grupe ponašanja, a misli se na darvinovski, skinnerovski i poperovski um, pokazuju određenu razinu prilagodljivosti okolnostima, ta se ponašanja ne mogu povezati sa svjesnošću koju pokazuje čovjek. Viši oblik svijesti karakterizira drugi stupanj intencionalnosti (second-order intentionally), što znači da je moguće prepoznati vlastita mentalnih stanja, kao i mentalna stanja drugih organizama.
Viša razina svjesnosti, također, ima sposobnost boljeg upravljanja mentalnim resursima pa omogućuje korištenje okoline za skladištenje informacija. Upravo ta karakteristika predstavlja ključ dramatičnog rasta efikasnosti određenih vrsta organizama – prvenstveno ljudi.
Naime, mentalno rasterećivanje uma oslobađa kognitivne kapacitete za složene operacije, dok se istovremeno koncentrirane informacije i znanja prenose na fizičke instrumente – alate.
Ovakav mentalni iskorak omogućio je pojavu višeg stupnja intencionalnosti, kojeg autor prepoznaje u kategoriji gregorijanskog uma (prema Britanskom psihologu Richardu Gregoryju). Organizmi u toj kategoriji su sposobni iskoristiti okolinu za mentalno rasterećenje pohranom fizičkih informacija ali i komponenti kognitivnih procesa. Ova sposobnost je preduvjet za učenje iz iskustva drugih, a onda i za izgradnju kolektivnog znanja i kulture.
Korištenje sredstava iz okoline radi kognitivnog rasterećenja obuhvaća primjenu alata u čiju konstrukciju je utkano razumijevanje principa na kojima djeluju, što omogućuje njihovo rasprostranjeno i efikasno korištenje bez ulaganja kognitivnog napora. Daniel Dennett u kategoriji alata prepoznaje i jezik, i smatra ga posebno značajnim. Njegova primjena nije samo omogućila kognitivno rasterećenje, već je omogućila kognitivni razvoj u smjeru baratanja apstraktnim pojmovima koje nisu dio neposrednog iskustva.
Vjerojatno je razvoj jezika najvažniji korak prema uspostavi najviše razine svijesti, one ljudske. Naime, ljudski um je kategorija za sebe jer je razvio sposobnost uživljavanja u mentalna stanja drugih organizama. Ova se sposobnost temelji na mogućnosti meta razmišljanja – odnosno za razmišljanja o razmišljanju. Za to je bilo potrebno razviti i koristiti posebno sofisticirane alate poput jezika, apstraktnog razmišljanja i simbola. Upravo sposobnost za razvoj i primjenu tih složenih kognitivnih alata omogućuje ljudima razumijevanje kakvo ne nalazimo niti u jednoj drugoj kategoriji svjesnosti.
Ljudski um ima sposobnost zauzeti intencionalnu perspektivu drugih organizama, prepoznajući ju na temelju ponašanja. Zauzimajući perspektivu drugih organizama, ljudi su razvili sposobnost moralne procjene i moralne odgovornosti. Prepoznavanje i razlikovanje boli od patnje, na primjer, mijenja način na koji se odnosimo prema svijetu oko sebe. Ovo prepoznavanje i moralna procjena nije ograničena samo na živa bića, već se primjenjuje na sve intencionalne sustave bez obzira na njihovu građu. Procjena razine svjesnosti i moralna procjena, dakle, odnose se na sve sustave u prirodi, pa tako i na sustave umjetne inteligencije. Možda ovo danas još uvijek izgleda kao znanstvena fantastika, ali ubrzo ćemo biti okruženi umjetnim autonomnim sustavima koji će samostalno donositi odluke pa ćemo morati procjenjivati razinu njihove svjesnosti. U trenutku kad takvi sustavi dosegnu gregorijansku razinu i kad počnu pokazivati sposobnost meta kognicije – počet ćemo ih smatrati i moralno odgovornima.
Daniel Dennett je američki filozof, kognitivni znanstvenik i jedan od najpoznatijih suvremenih mislilaca u području svijesti i uma. Studirao je filozofiju na Harvardu, a doktorirao na Univerzitetu u Oksfordu. Njegov rad je usmjeren na razumijevanje svijesti na temelju prirodnih zakona, izbjegavajući svaki oblik dualizma.
Dennett je autor knjiga Consciousness Explained”, “Darwin’s Dangerous Idea”, i “Kinds of Minds” u kojima spaja filozofiju sa znanstvenim disciplinama. Dennett je prepoznat priznat širom sveta kao jedan od vodećih intelektualaca u analitičkoj filozofiji.
Daniel Dennett je umro u travnju 2024. godine.
Više o Danielu Dennettu se može pronaći na stranicama Wikipedije…
